Režiser Benedikt Endrus uspeo je da stvori predstavu koja izuzetno obiluje čistom emocijom, a koja je toliko nasilna i duboko potresna.

Akcija je smeštena u današnji Nju Orleans, uz dodatak odlične eksplozije burne rok muzike, poput Džimija Henriksa i Krisa Ajzaka.

Podjednako ubedljiva pozornica, uz akciju kompletno odigranu u elegantnom modernom stanu koja se ponavlja gotovo konstantno tokom predstave, tako da se gledaočev ugao posmatranja stvara na svežoj perspektivi. U ovom skučenom stanu moguće je pregledati sve od kuhinje do kupatila, dok se ozlojadjeni stanovnici Nju Orleansa krčkaju u besu, teroru, krivici i mentalnom slomu.

Gluma je savršena, uz najbolje izvodjenje Džilijan Anderson u karijeri, tumačeći Blanš Dibua, južnjakinju čija lepota bledi. Pre svega, ostaće bez velike vile na Misisipiju, da bi na samom kraju predstave uspela da izgubi i razum.

Omanjeg rasta i ranjiva, oslikava sladunjavi južnjački šarm žene koji provocira zeta Stenlija Kovalskog, inače fizičkog radnika, pa je njegova odbojnost prema Blanš potpuno jasna. Ipak, dok predstava odmiče, Anderson na poražavajuć način oslikava ženu koja ostaje bez ikakvih opcija. Iznenada, laži i fantazije o boljem životu načiniće je gotovo heroinom, dok je njena tačka pucanja skoro suviše bolna za gledanje.






Izvor: Telegraf / Foto: Gardijan

Post a Comment

Previous Post Next Post