Iako nema vanzemaljaca, Duhovni je ideju za najnoviji roman dobio pisući scenario za “Dosije X” pre dvadesetak godina. Inspiraciju je pronašao istražujući slučaj Marka Hofmana, koji je osuđen zbog izmišljenih dokumenata i lažnih tvrdnji da pripadaju osnivaču mormonskog pokreta, Džosefu Smitu.

“Izjavio je da je dokumente pisao po Smitovoj direktivi, tako da se ne radi o izmišljenim dokumentima, već da je on postao Džosef Smit. Kao glumac, pomislio sam da je to veoma interesantno, jer možete čuti za glumce koji daju ovakve izjave, tvrdeći da su postali neko drugi”, izjavio je Duhovni za USA Today

Bronson Pauers je glavni lik u romanu, a radi se o čoveku koji živi u zajednici sa tri žene. Poligamni odnos je odbačen po zvaničnom mormonskom principu, ali je ovakav tabu poslužio Dejvidu za jedan od glavnih segmenata priče. 
 
“S jedne strane, radi se o kolosalnom tipu grčke tragedije, dok suprotno gledano, u pitanju je komedija pisana u stilu riba na suvom, u kojoj usred ovakve zavrzlame imate čoveka sa decom. Deca su edukovana kroz knjige, ali im nedostaje kulturološka edukacija.” 

Kako je Pauers kao teokrata pokušao da se odbrani od modernih vremena poštujući isključivo religiju kao zakon, u realnosti je ovakav koncept aluzija na svet u kome se ljudi ne mogu složiti oko principa dobrog i lošeg.

“U ovoj zemlji se dešava mnogo toga. Jedan broj ljudi pokušava da izvojeva kulturološku promenu, dok drugi smatraju da je svaki vid promene nepotreban. Umesto da se vodi rasprava o kulturi, raspravljaju se oko zemaljskih zakona i pristupu Bogu, Božjoj volji, umu i zakonu. Obe strane greše. To nije poenta sukoba mišljenja, već tragedija.” 

Iako je jedna od tema romana “Truly Like Lightning” fokusirana na globalnu polarizaciju, jedan od segmenata je posebno važan za Dejvida kao roditelja, jer je i glavni lik roditelj koji sebi redovno postavlja pitanja koja ga muče. 

“Svaki roditelj će se zapitati da li je preterao, postupio pravilno ili pogrešio u nečemu. Da li je u dovoljnoj meri zaštitio svoje dete ili čak prezaštitio. Ovo je skriveni dijalog koji sam vodio sa samim sobom.” 

Još jedna od značajnih tema u knjizi je socijalna izolacija, nešto što je Duhovniju, ali i drugima padalo na pamet tokom teskoba izazvnih korona virusom.  

“Želja i Bronsonova odluka da se odseli sa porodicom se poklapa sa načinom razmišljanja mnogih ljudi tokom protekle godine, postavljajući pitanje o bekstvu iz ovog zaraznog sveta i potrebi da se na taj način osiguraju životi dece, ali i sopstveni život. Na koji način se možemo zaštititi od korone, odnosno, u Bronsonovom slučaju, od načina razmišljanja zbog koga je pobegao u nedođiju?” 

Iako su ovi razlozi za brigu relevantni u današnjem vremenu, Duhovni smatra da su bitni za sva vremena. 

“Razlozi su bezvremene istine. U tome se ogleda briga ovog romana. Nećete videti brigu o političkim partijama ili impičmentu, niti o stvarima koje su se dogodile danas ili čak juče. Briga o istinama će opstajati dokle god je sveta i veka.”

Post a Comment

Previous Post Next Post